The Observatory of Artistic Work – The Rijeka Section
The Observatory of Artistic Work is a long-term project whose goal is to improve the conditions for documenting and exploring the contemporary art field in Croatia and at the same time to contribute to its visibility in domestic, regional, and international context. The specific goals of the project include creating an independent central source of information on contemporary artists, curators, exhibition practices, and artistic spaces; creating a widely available information channel, educational tool, and research resource; promoting the usage of quantitative and digital methods in art (history); and promoting networking and cooperation between related (artistic, research, institutional, and non-institutional) domestic and international initiatives in the area.
In its initial phase, the project focusses on the contemporary art scene in Rijeka. It started with collecting materials and establishing a database on the SIZ Gallery from Rijeka and the artists affiliated with it. The data is structured around three key terms: the artist, the artistic space, and the exhibition. The three are connected and can be searched on the webpage as such.
Concept and data: Tihana Puc
Database and visualisations: Mihael Giba
Network Visualizations: Gephi 0.9.2: An Open Source Software for Exploring and Manipulating Networks
Recording and editing: Vladimir Tatomir
English translation: Marko Theodore Mravunac
The project is supported by:
In 2018 Observatory of Artistic Work is co-financed by the City of Zagreb. The project is managed by the Artist Organization „Format C“, in collaboration with the SIZ Gallery.
*Recommended browsers: Mozilla Firefox or Google Chrome
Mreža Motovunskih susreta
Projekt Mreža Motovunskih susreta osmišljen je kao istraživanje suradnje umjetnika i institucija okupljenih oko likovne manifestacije Motovunski susreti koji su u razdoblju od 1972. - 1984. godine anticipirali niz, danas prisvojenih i ustaljenih, modela umjetničke produkcije. Pokretanje manifestacije bio je pokušaj revitalizacije istarskog gradića Motovuna, no motovunska se skupina umjetnika, kritičara, kustosa i povjesničara umjetnosti od takvih tipova inicijativa izdvojila, opredijelivši se za istraživanje (i)nov(ativn)ih umjetničkih situacija, metodologija i perspektiva. U sklopu Susreta nastao je niz umjetničkih radova od regionalne, nacionalne, ali i internacionalne važnosti te su uspostavljene relevantne međunarodne veze koje projekt Mreža Motovunskih susreta nastoji opisati, interpretirati, valorizirati i zabilježiti u javno dostupnom interaktivnom, multimedijskom okolišu. Projektom se objedinjuje i strukturira dostupna građa koja se nudi na daljnje čitanje i istraživanje.
Naslonivši se na ranije provedena istraživanja rane amaterske filmske produkcije (MAFAF) i početaka video umjetnosti u Istri (Brdo) i regiji (Trigon), projekt želi ispitati
i dokumentirati suradničke odnose ostvarene u sklopu Motovunskih susreta. Stoga se nastoji kontekstualizirati (su)rad lokalnih umjetnika s mladim i renomiranim, hrvatskim i međunarodnim umjetnicima, u formativnim godinama ili pak godinama ozbiljenja njihovog rada, danas prepoznatljivog i međunarodno prepoznatog. Kako se mnoga umjetnička imena sudionika Motovunskih susreta uglavnom povezuju uz kulturna i urbana središta poput Zagreba, Beograda i Ljubljane, projekt želi usložniti
lokacijske i druge okvire njihova rada te istražiti njihove susrete i odnose s periferijom, ali i s umjetnicima i institucijama koje u slučaju Motovunskih susreta tvore transnacionalnu mrežu pružajući tako novi pogled na rad pojedinačnih institucija i umjetnika koji su na Susretima sudjelovali.
S tim u vezi, važno je razmotriti povezivanje talijanskih i jugoslavenskih umjetnika i institucija, a prostore za susrete, razmjenu ideja i zajednički rad u jedinstvenom krajoliku, uokvirenom prirodnim i izgrađenim okolišem Motovuna, sagledati i u političkom i društvenom kontekstu u kojem se kulturna suradnja Italije i SFRJ može iščitavati kao pozitivna refleksija Osimskih sporazuma, politički i kulturno veoma važnim za tadašnje države, posebice za graničnu regiju u kojoj se Susreti održavaju baš u vrijeme potpisivanja dokumenta.
U središtu je projekta ponovno čitanje i valoriziranje manje poznatih i slabije dokumentiranih odnosa i veza različitih aktera koji su u međuvremenu zadobili međunarodnu vidljivost i priznanje. Ponovno se sagledavaju i važni modeli produkcije, kolektivnog rada i međunarodne suradnje koje su Susreti anticipirali, a koji se danas podrazumijevaju. Inovativni, pionirski modeli radioničke produkcije novo/medijske umjetnosti, kolaborativne prakse realizacije umjetničkog djela, rezidencije kao privremena mjesta intenzivne razmjene znanja i vještina - obilježili su Susrete. Njihovim dokumentiranjem, mapiranjem i vrednovanjem podcrtava se mogućnost konkretizacije potencijala suvremene umjetnosti, kao i transnacionalnog povezivanja, razvidnog iz prostora zahvaćenog za trajanja Motovunskih susreta.
Projekt je realiziran uz financijsku podršku Zaklade Kultura Nova.
O MOTOVUNSKIM SUSRETIMA
Likovna kolonija Motovunskih susreta bila je zamišljena kao platforma za razmjenu i zajednički rad talijanskih i jugoslavenskih umjetnika i umjetnica u ugodnom ambijentu istarskog gradića Motovuna koji tada doživljava kulturnu stagnaciju. Inicijatori i konceptualizatori Susreta bili su Ladislav Barišić, voditelj tadašnje motovunske galerije Pet kula koja je djelovala u sklopu Etnografskog muzeja Istre u Pazinu i Paolo Cardazzo, voditelj utjecajne privatne Galerije Cavallino u Veneciji i vizualni umjetnik.
Prva dva Susreta umjetnika u Motovunu, održana 1972. i 1973. godine, obilježile su klasične umjetničke teme, a svoje interpretacije Pejzaža i Akta u standardnim slikarskim tehnikama u trajni je fond motovunske galerije priložilo dvadesetak sudionika/ca iz Jugoslavije i inozemstva. Tijekom trećeg izdanja Susreta, 1974. godine, Motovun i njegov urbanitet postaju središte interesa umjetničkog istraživanja. U tematskom okviru Urbanih intervencija, autori i autorice promišljaju krajolik kroz različite i nove medije.
Godine 1975. Motovunski se susreti ne održavaju, ali skupina umjetnika/ica povezanih s manifestacijom tijekom ljeta ipak posjećuje Istru u društvu Gabrielle Cardazzo i Marijana Susovskog. To čine na poziv škotskog galerista i kulturnjaka Richarda DeMarca koji već dulje vrijeme putuje Jugoslavijom s namjerom upoznavanja domaće umjetničke scene. Prisutni jugoslavenski i talijanski Susretaši ondje sudjeluju u programu Dialogue with 14 Yugoslavian artists te nakon sastanka zajedno potpisuju razglednicu s motivom istarskog gradića koja je uvrštena u izložbu Callanish from Hagar Qim u sklopu Edinburgh Arts Festivala. DeMarco zajedno sa Susovskim iste godine organizira i kompleksnu izložbu Aspects ‘75. te publici Ujedinjenog Kraljevstva po prvi put prikazuje presjek jugoslavenske umjetnosti, uključujući radove mnogih Susretaša. Susovski, koji u tom trenutku vodi Galeriju suvremene umjetnosti, zajedno s Cardazzom iduće godine u Zagrebu organizira Videosusret talijanskih i jugoslavenskih umjetnika i teoretičara te skicira temu za motovunska druženja kojima se pridružuje u ulozi organizatora.
Ljubaznošću Richard Demarco Archive & Demarco Digital Archive, University of Dundee.
Godina 1976. obilježena je konceptom Identiteta i protječe u istraživanju video medija, rezultirajući antologijskim radovima umjetnika i umjetnica poput Sanje Iveković, Dalibora Martinisa i Gorana Trbuljaka. Osim Susovskog ispred Galerije suvremene umjetnosti, organizaciji se pridružuje i Marija Ivetić, ravnateljica Etnografskog muzeja Istre te oboje vode manifestaciju do njenog kraja.
Iduće, 1977. godine talijanski i jugoslavenski organizatori pozivaju umjetnike na stvaranje u okviru koncepcije Novog pejzaža, fotografije i polaroida, dok 1978. godine sudionicima nije predložena tema već im je zadana tehnika u kojoj će raditi - Serigrafija. Materijalni rezultat radionice grafička je mapa radova koje su autori/ce kreirali uz međusobnu pomoć.
Zbog obaveza u vlastitoj galeriji Paolo Cardazzo izbiva s iduća dva Susreta, pa tako opada i zastupljenost talijanskih umjetnika. No, Motovun 1979. godine ugošćuje međunarodno udruženje konstruktivističkih umjetnika Arbeitskreis sa sjedištem u Nizozemskoj čiji su članovi različitih narodnosti. Susretu se pridružuju i domaći i međunarodni likovni kritičari, dok se radovi realizirani u Motovunu sljedeće godine izlažu i u Polytechnic School of Central
London u Velikoj Britaniji.
Osamdesete godine započinju generacijskim presjekom domaćih umjetnika i umjetnica koji se 1980. okupljaju oko Nove slike te povratkom venecijanske galerije u organizaciju Susreta 1981. pod naslovom Nova skulptura. Godine 1982. ponovno se pauzira s manifestacijom zbog sve oskudnijih sredstava i lošeg stanja motovunske galerije koju se nastoji sanirati kako bi se sljedeće godine Motovunski susreti mogli nastaviti.
Posljednja dva Susreta održana su u skromnim uvjetima uslijed sve većeg manjka sredstava. Sudionika je stoga znatno manje, a popratni programi i publikacije nisu realizirani.
Na papiru okuplja grupicu od desetero umjetnika, dok temu Postmoderna arhitektura i motovunsko arhitektonsko naslijeđe 1984. godine obrađuje mala skupina domaćih arhitekata o kojoj je zabilježeno vrlo malo podataka.
ORGANIZATORI
Etnografski muzej Istre, Pazin ---> Likovna galerija Pet kula, Motovun
Likovna galerija Pet kula otvorena je u kolovozu 1969. godine kao dio programa obnove i revitalizacije naselja koje je u promijenjenim društveno-političkim okolnostima kulturno zamiralo. Otvorenju galerije prethodila je sanacija dijela bivše komunalne palače i prilagodba obnovljenog prostora galerijskoj funkciji, a inicijalni galerijski fundus sačinjavali su poklonjeni radovi umjetnika s prostora Jugoslavije.
Galerija je po osnivanju pridodana Etnografskom muzeju Istre, a njezino je ravnateljstvo preuzeo Ladislav Barišić koji je u sklopu djelatnosti Galerije, u Pazinu i Motovunu pokrenuo izložbenu djelatnost. Nakon Barišića koji je inicirao i organizirao prva tri Susreta, na čelo institucije stupa povjesničarka umjetnosti Marija Ivetić koja, s izuzetkom 1980. godine kada tu ulogu preuzima njezina zamjenica Bojana Milevoj, organizira i vodi preostale Susrete.
1946. izložba povodom dolaska Međunarodne komisije za razgraničenje Istre
1952. prikupljanje muzejske građe i početak adaptacije Kaštela
1955. prijedlog za osnivanje Narodnog muzeja
1956. osnovan Muzej Grada Pazina
1957. pokrenuta Etnografska, Arheološka i Kulturno povijesna zbirka
1960. preimenovanje u Narodni muzej Pazin
1961. otvaranje proširene Etnografske zbirke
1962. preimenovanje u Etnografski muzej Istre
1980. pripojenje Centru za kulturu i obrazovanje
1994. utemeljenje Etnografskog muzeja Istre kao samostalne institucije
1995. osnivanje Muzeja Grada Pazina
1997. Muzej djeluje u sastavu Narodnog sveučilišta
2006. pokretanje postupka izdvajanja Muzeja iz Pučkog otvorenog učilišta
2008. djelovanje Muzeja Grada Pazina kao samostalne institucije
Galleria del Cavallino
Povijesnu venecijansku likovnu galeriju osnovao je 1942. godine Carlo Cardazzo koji je kroz svoju izdavačku, izlagačku, kolekcionarsku i širu kulturnu aktivnost značajno pridonio talijanskoj umjetničkoj i galerijskoj sceni. S bratom Renatom 1946. otvara ogranak galerije u Milanu (Galleria del Naviglio), a 1955. godine s Vittoriom del Gaizom pokreće Galeriju Selecta u Rimu. Nakon njegove smrti galerijom upravljaju njegova kći Gabriella i sin Paolo Cardazzo koji razvijaju interes za aktualna vizualna promišljanja i progresivna kretanja u suvremenoj umjetnosti te sedamdesetih godina pokreću radionice i produciraju niz međunarodno važnih video radova surađujući tijesno i s predstavnicima jugoslavenskog umjetničkog prostora.
1942. otvaranje Galerije pod vodstvom Carla Cardazza
1963. nakon Carlove smrti vodstvo preuzima brat Renato Cardazzo
1966. vodstvo preuzimaju Carlova djeca Gabriela i Paolo Cardazzo
1994. Galerija mijenja adresu i organizira sporadične izložbe
2003. Galerija prestaje s radom
2006. arhiv Galerije doniran Fondaciji Giorgio Cini
Galerije grada Zagreba → Galerija suvremene umjetnosti
Galerije grada Zagreba osnovane su 1954. i činili su je Galerija suvremene umjetnosti, Centar za fotografiju, film i televiziju, Zbirka Benko Horvat te Odjel knjižnice i dokumentacije. Unutar institucije djelovali su i Atelijer Meštrović, Galerija primitivne umjetnosti i Zbirka Jozo Kljaković koji su početkom devedesetih godina izdvojeni u novoformirane zasebne institucije. GGZ je djelovao na dvije gornjogradske adrese skromnih kvadratura zbog čega nikada nije imao stalni postav. U devedesetim godinama Galerija iz istog razloga strateški mijenja ime u Muzej suvremene umjetnosti, a u novoj zgradi pod istim imenom djeluje od 2009. godine.
U kontekstu Motovunskih susreta važni su akteri Boris Kelemen i Marijan Susovski koji je od 1976. godine bio glavni konceptualizator godišnjih manifestacija i urednik pratećih publikacija.
1954. osnovana Gradska galerija suvremene umjetnosti
1961. preimenovanje u Galerije grada Zagreba
1973. otvaranje Centra za fotografiju i film unutar institucije
1991. izdvajanje Atelijera Meštrović koji se posebnim zakonom priključuje Fundaciji Ivana Meštrovića
1994. izdvajanje Galerije primitivne umjetnosti posebnim zakonom u novoformirani Hrvatski muzej naivne umjetnosti
1994. stručni tim Galerija grada Zagreba pokreće inicijativu za uspostavu Muzeja i centra za suvremenu umjetnost i traži prostor za takvu instituciju
1998. preimenovanje u Muzej suvremene umjetnosti
1998. odluka o izgradnji zgrade Muzeja suvremene umjetnosti
2009. svečano otvorena nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti
Na Motovunskim susretima sudjelovalo je 112 umjetnika i umjetnica.
Motovunski susreti uključili su umjetnike i umjetnice s tri kontinenta i iz 14 zemalja.
IZVORI I BIBLIOGRAFIJA
Arhivsko gradivo:
Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Muzej grada Pazina, Pazin
Internetski izvori:
http://www.muzej-pazin.hr/
http://www.msu.hr/
https://www.edizionicavallino.it
Bibliografija i izvori za daljnja istraživanja:
Bianchi, Giovanni, (2013), Paolo Cardazzo e gli incontri a Motovun (1972-1984), University of Parma, https://hdl.handle.net/1889/2384
Cseh-Varga, Katalin i Czirak, Adam (ur.), (2018), Performance Art in the Second Public Sphere. Event-based Art in Late Socialist Europe, Routledge, London & New York
Denegri, Ješa, (1984), Video Art in Yugoslavia 1969–1984, RTV – teorija i praksa, No. 36, Belgrade; reprinted in Videosfera, Mihailo Ristić, ed., SIC, Belgrade 1986, https://www.avantgarde-museum.com/hr/jesa-denegri-video-art-in-yugoslavia-19691984-english~no6586/
Denegri, Ješa, (1977), Goran Trbuljak u Galeriji del Cavallino, neobjavljeno, https://www.avantgarde-museum.com/hr/jesa-denegri-video-art-in-yugoslavia-19691984-english~no6586/
De Cuir Jr, Greg, (2015), Motuvun Video Yugoslavia Art Italy Identity 1976, La Furia Umana, No. 25, http://www.lafuriaumana.it/index.php/58-archive/lfu-25/409-greg-de-cuir-jr-motuvun-video-yugoslavia-art-italy-identity-1976
Ivetić, Marija (2010), Motovunski Likovni susret: kronološki pregled, Motovun /povijest i sadašnjost, Pazin
Kiš, Marta, (2013), Artistic Freedom under the Auspices of the Institution - the example of the Student Centre Gallery in the period between the end of the 1960s and the beginning of the 1970s, University of Parma, https://hdl.handle.net/1889/2383
Leuzzi, Laura, (2019), Talent and Chance: The Edinburgh-Venice liaison of Richard Demarco's Italian Connection, Engramma, No. 163, http://www.engramma.it/eOS/index.php?id_articolo=3546
Parolo, Lisa (2015), The Cavallino Gallery and Croatian Artists. Experimentation and Exchange in 1976, IV International Congress of Art History Students, University of Zagreb, https://www.academia.edu/33258980/The_Cavallino_Gallery_and_Croatian_Artists_Experimentation_and_Exchange_in_1976
Počanić, Patricia, Intervencije umjetnika u javnom prostoru u Hrvatskoj od kraja 1960-ih do početka 1980-ih, Univerity of Zagreb, http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/7351/
Susovski, Marijan, (1999), Videoumjetnost u Hrvatskoj: Razvoj videoumjetnosti u Hrvatskoj, Hrvatski filmski ljetopis, No. 18, http://www.hfs.hr/doc/ljetopis/hfl18-web.pdf
Tosetto, Riccardo, (2014), L'attività espositiva e promozionale delle gallerie d’arte contemporanea a Venezia dal 1990 al 2013: alcuni casi di studio, Università Ca' Foscari Venezia, http://dspace.unive.it/handle/10579/4397
Turković, Hrvoje (1999), Videoumjetnost u Hrvatskoj: Leksikon videoumjetnika, Hrvatski filmski ljetopis, No. 18, http://www.hfs.hr/doc/ljetopis/hfl18-web.pdf
Vinterhalter, Jadranka (1993), Obnovljena inicijativa za uspostavu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Iz muzejske teorije i prakse, INFORMATICA MUSEOLOGICA 1/4
IMPRESSUM
Istraživanje, tekstovi:
Branka Benčić
Sara Jakupec
Tihana Puc
Mrežne vizualizacije:
Branka Benčić
Tihana Puc
Web:
Mihael Giba
kontakt:
motovunski.susreti@gmail.com
Rad Apoteke - prostora za suvremenu umjetnost podržavaju Ministarstvo kulture RH,
Istarska županija, Grad Pula, Grad Vodnjan i Hrvatski audiovizualni centar.
Uvod u Opservatorij umjetničkog rada: Pitaj me bilo što / Ask me Anything:
Datum: subota 15. 12. 2018.
Mjesto: http://our-org.hr/network/
Projekt Opservatorij umjetničkog rada (OUR) razvija se s ciljem stvaranja digitalnog arhiva suvremene vizualne umjetnosti i poticanje primjene kvantitativnih i digitalnih metoda u (povijesti) umjetnosti. OUR je dugoročni projekt - digitalni arhiv u nastajanju čija je realizacija predviđena u etapama, a u 2018. godini je razrađivan prototip koji će se dalje razvijati usporedo s unosom novih podataka.
U "Uvodu u OUR" se objavljuje početna faza projekta na kojem su radovi u tijeku.
U subotu 15. 12. 2018. od 17:00 do 19:00 možete postaviti bilo kakvo pitanje o svrsi, ciljevima, metodologiji i/ili opsegu projekta ili ostaviti svoj komentar ili prijedlog.
